Povijest

Gradine

Iliri su gradili utvrđenja, tzv. gradine, čiji ostatci izranjaju do danas pred našim očima skrivajući svoje tajne. O ilirskim naseljima općenito se malo zna, mnoga su neistražena, ali se nešto više zna o gradinama. Je li u Klisu postojalo kakvo ilirsko (delmatsko ili koje starije) naselje danas možemo samo pretpostaviti. Vjerujemo da su iliska plemena nastavali šire kliško područje jer je ono bilo nastanjeno i u mlađe kameno doba što znamo iz tvarnih nalaza (iz tzv. impresso keramike pronađene u spilji Krčina kod Mihovilovića), a posebno zbog konfiguracije tla vrlo povoljne za stočarstvo, posebno za ovčarstvo i kozarstvo, glavno ilirsko zanimanje. Ako tomu dodamo vrijednost pitke vode (Jadro, potoci, bunari) i stratešku važnost Mosora, Kozjaka te hridine na kojoj je kasnije podignuta tvrđava Klis, možemo sa sigurnošću govoriti o ilirskim naseljima na kliškom području. Osim toga, ovdje nalazimo nekoliko vrlo značajnih nalaza koji potkrjepljuju ove tvrdnje.

Ilirska naselja građena su na planinskim zaravancima ili visoravnima kakve planine obično na njenim južnim osunčanim padinama. Hrvati su ostatke takvih, ograđenih suhozidom, naselja nazvali gradine, dok su ih Rimljani, zato što su bili utvrđeni, nazivali castellumima. Osim što su ta utvrđena naselja u prvom redu imala obrambenu ulogu, većina ih se izgrađena iznad dolina te su bila važna motrišta, ali je njihov položaj omogućavao stanovništvu gospodarski napredak. Gradine su bile opasane, obično, jednim redom suhozida, a starije od njih bijahu slabe obrambene moći.

Povijest KlisOsim gradine u Klis Kosi Iliri su nam ostavili i nekoliko reljefa što prikazuju božanstvo Silvana, latinizirano ilirsko božanstvo kojemu se pripisuju i drugi nazivi ili epiteti: Vidasus (u paru s Thanom, odnosno Dianom), Silvanus – Magla, Silvanus – Messor (žetelac). Ovo šumsko božanstvo kozoliko je pa s njim u vezi danas tumačimo naziv Kozjaka, ali i grčkoga grada Tragurija (današnjeg Trogira) (grč. tragos – jarac; oros – brdo). Reljef s njegovim likom pronađen je na području Peruče gdje je božanstvo prikazano samo dok mu je sa strane isklesano stablo. Na glavi su mu kozje uši. Ponajviše iz salonitanske okolice potječu reljefi koji prikazuju Silvana s nimfama, a kliški prikaz Silvana s nimfama prikazuje golobradog mladića što sjedi na litici svirajući frulu te tako ne pleše u kolu s nimfama. Na ovom je reljefu teško raspoznati kozje noge te možemo samo pretpostaviti da ih je izvorno imao.

 

DOLAZAK HRVATA

Salona je, a zasigurno i Klis kao rubno salonitansko naselje, pripadao Bizantskom carstvu, te je, budući središtem provincijske pokrajine teško osjećao stranačke bune i razmirice, nemire, raspadanje vojske i vrlo slabu upravu (Bizantskim Carstvom vlada Foka: 602. – 610.) koja nije mogla spasiti neminovni raspad nekada moćnoga carstva koje se više nikada ne će dignuti iz pepela (Salona je preplavljena izbjeglicama iz Sirmiuma koji je pao 582. godine). Romansko pučanstvo izbjeglo iz unutrašnjosti, iz krajeva koje su Avari i Slaveni već opustošili, širilo je defetizam među domaćim pukom, a o moralnoj propasti svjedoče same riječi papine upućene 594. godine đakonu Sabinijaninu kojima kori nasilje i podmićivanje Maksimovo (aktualnog salonitanskog biskupa) u kojem kaže: nam homines gloriosi viri patricii Romani ab eo praemia acceperunt, eumque ordinari fecerunt, ut Antonium subdiaconum et rectorem patrimonii nisi fugisset occiderent. Stranački život i nesloga doveli su do slabljenja obrambene moći grada koji je već prošao zenit slave za vrijeme rimske vladavine. Na ruševinama salonitanskim izrast će uskoro solinska svjetlost i veličina doseljenika, staro hrvatsko kraljevstvo.

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (913. – 957.) govoreći o tom sudbonosnom vremenu dolaska Hrvata piše o kliškom klancu gdje se okupljala vojska što je stražarila, najvjerojatnije na Cetini, čuvajući Salonu. Već je Prokopije pisao o uzvisini “na kojoj leži grad”, odnosno o klancu koji je u nesigurnim vremenima valjalo zaposjedati. Tako su, po Porfirogenetovim riječima, Avari i Slaveni zaskočili rimsku posadu te su, preobučeni, prevarili klišku posadu i ušli u grad odakle su imali nesmetan prolaz do Salone koju su lako osvojili povukavši se iz zapaljenoga grada. Salonitanci su se povukli nakon tih nekoliko dana opsade te su u “očajnim prilikama” kada “biskupa nema, rektor beskoristan, puk raspušten” (o ovom događaju piše Toma arciđakon) nemaju izlaza te spas traže u izbjeglištvu. Neko vrijeme ovaj je slavni grad gotovo nenaseljen jer se Hrvati naseljavaju po njegovim predgrađima i u okolici, vojno poraziše Avare koji se nakon toga povlače u Panoniju gdje tijekom VIII. stoljeća potpuno iščezavaju iz povijesti. Naseljenu zemlju nakon dolaska Hrvati nazivaju svojim imenom, a povijesni izvori govore da se u to doba Hrvatska sastojala od Bijele i Crvene Hrvatske. Bijela se Hrvatska prostirala od Raše do Neretve, a Crvena od Neretve do Bojane. Na području Bijele Hrvatske živjelo je dvanaest hrvatskih plemena, a na teritoriju Crvene Hrvatske trinaest pa je znakovito da suvremeni hrvatski grb ima dvadeset i pet polja (12 srebrnih i 13 crvenih). Tijekom vremena od ove dvije hrvatske cjeline, uključujući bizantsku temu Dalmaciju, nastat će Dalmatinska Hrvatska koje kralj Tomislav nakon pobjeda nad Madžarima i Bugarima sjedinjuje s Panonskom Hrvatskom u jedinstvenu kraljevinu. Svoju su državu hrvatski knezovi administrativno podijelili po županijama. Jedna od njih, sa sigurnošću možemo reći – najznačajnija, postala je Parathalassia ili Kliška županija sa župskim gradom Klisom. Županija je naziv za upravnu jedinicu kojom upravlja župan (iupanus), povjerenik vladara koji upravlja u njegovo ime, a zadržao se stoljećima u Hrvatskoj. U prošlosti se na području Bijele Hrvatske nalazilo dvanaest županija: Ninska, Lička, Podgorska, Sidraga, Bribirska, Kninska, Cetinska, Dridska, Zminjska, Kliška, Imotska i Mokron.

Kliška županija prostirala se od Resnika kod Trogira na zapadu, preko Kozjaka i Mosora na sjeveru, desnom obalom rijeke Cetine do njenog ušća na istoku kod Omiša, te poljičkim primorjem preko rijeke Žrnovnice do predjela Dujmovača na jugu. Smatra se da je obuhvaćala naselja i gradove: Klis, Bijaće, Ostrog, Solin, Mravince, Selo (Sumpetar), Gradac…, a graničila je sa četiri županije: Dridskom, Zminjskom, Cetinskom i Mokronom.

Doseljenje Hrvata najznačajniji je događaj u kliškoj prošlosti jer Klis postaje vladarski posjed te jedno od središta starohrvatske države, a sam knez Trpimir ga spominje u svojoj ispravi iz 852. godine kao svoje imanje – dvor. Pod Klisom, u Rižinicama, knez je Trpimir dao podići crkvu i prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj o čemu svjedoči pronađeni kameni ulomak s uklesanim kneževim imenom i titulom (… pro duce Trepimero… – …molite za kneza Trpimira…). Znanstvenici, ispravno, pretpostavljaju kako je knez Trpimir podrijetlom iz ovoga kraja (Kliške županije) jer je mogao darovati samo svoju rodovsku zemlju, a u navedenoj ispravi on daruje svomu kumu, nadbiskupu Petru, zemlju koja se nalazi u Kaštelima ili blizu njih. Neven Budak kaže: “Zemlje koje su bile osnova vlasti i moći Trpimirovića mogle su potjecati iz dva izvorišta: ili su bile baština roda, ili su bile dio nekadašnjeg carskog fiska što se sada našao u rukama hrvatskih vladara (…) U Klisu je stolovao Trpimir, pa možemo čak pomišljati da se njegov rod uzdigao do najviše časti u Hrvatskoj zahvaljujući tome što je u svojim rukama imao ključnu utvrdu…”

Klisom je tada, bez obzira je li hrvatski vladar boravio u njemu ili u kojemu drugom posjedu, upravljao župan, stanovito vrijeme i njegov sudac. O tomu svjedoče prijepisi isprave hrvatskoga kneza Muncimira iz 892. godineu kojoj je kao svjedok potpisan kliški župan Sibidrag. U Sumpetarskom kartularu (oko 1090. godine) u tzv. “Bilajskom sporu” oko zemljišta u poljičkom primorju navodi se kliški sudac Volen. Tijekom srednjega su vijeka društvene prilike pretpostavljale da su stanovnici Kliške županije uglavnom bili slobodni seljaci, poljodjelci, stočari i ribari, a crkvi su plaćali desetinu dok su svoje obveze prema vladaru izvršavali vojnom službom, plaćanjem poreza te uzdržavanjem vladarske obitelji i njene pratnje, dok je župan, kao vladarov službenik na ovom području, imao svu upravnu, sudbenu i vojnu vlast.

Danas se ne može pouzdano reći gdje se nalazio vladarski dvor (curtis), ali postoje najmanje dvije pretpostavke. Po prvoj vladarski dvor nalazio se na mjestu današnje tvrđave Klis, na prostoru pogodnom za obranu, ali i dominirajućem mjestu nad cijelom okolicom. Druga je mogućnost da je vladarsko imanje-dvor bio u Kliškom polju što ne mora značiti da je dvor bio na području mjesta Klisa, već je mogao biti i u Solinu, koji je kao tada malo naselje doista bio u Kliškom polju. Tako je kralj Petar Krešimir IV. u svojoj povelji tvrdio kako drži uzde kraljevstva svoga blažene uspomene djeda kralja Mihajla Krešimira III. i oca kralja Stjepana I., koji sretno počiva u Kliškom polju (avi mei beatae momoriae Cresimiri regis, patrisque mei regis Stephani in Clisio campo feliciter quiescentis habenas regni retinens) (po nekim tumačenjima umjesto riječi Clisio piše Elisio – polju mira). Treća je mogućnost da je vladarsko imanje bilo na prostoru uz gornji tok rijeke Jadra, negdje na jednoj od uzvisina iznad suvremene tvornice cementa. Kako je na tom lokalitetu arheološkim istraživanjima potvrđeno starohrvatsko groblje iz X. ili XI. stoljeća gdje su pronađeni i zlatni predmeti, možda je to mjesto curtis nostrae. U neposrednoj blizini izgrađena je i crkva sv. Petra i Mojsija, krunidbena bazilika kralja Zvonimira te nas to, možda, upućuje na lokalitet kraljevskoga dvora. Uglavnom, po nama dva su prostora pogodna za vladarsko imanje: blizina izvorišta Jadra ili tvrđava Klis, no bez arheoloških istraživanja ovih lokacija nije moguće ništa ustvrditi.

Sigurno je jedno da je Kliška županija kolijevka hrvatske dinastije Trpimirovića te da su Trpimirovići posjedovali velik dio teritorija (teritorium regale) ove županije te je nesporno da je na njenom tlu vladarska obitelj imala imanja-dvore u Bijaćima i Solinu, a vjerojatno središnji dvor u samomu neosvojivomu Klisu.



22.01.2019. u 1:25

4.9 °C

Vjetar: N; 5.1 m/s
Tlak: 1013.4 hPa
Vlaga: 92 %
Oborine: 0.05 mm

Pljusak.com








Anketa

Najveći dio sredstava iz proračuna Općine Klis treba uložiti u:

Pogledaj rezultate

Loading ... Loading ...

Klis na društvenim mrežama

nacelnik.vetma_

Općinsko vijeće

Korisni linkovi

Službene internet stranice općine Klis, 2014.